Bivše gamovke: Jelena Lopatić
Jelena
Lopatić poznata je riječka glumica. Godine 2017. posjetila je bivšu školu u
okviru Tjedna hrvatskoga jezika u GAM-u. Njezin smo intervju objavili na
stranicama školskoga digitalnog lista. Baš kao i znanstvenica Ana Juračić ponovno
se rado odazvala našemu pozivu. Postavili smo joj standardna pitanja povezana s
našim projektom Genijalke iz romana i 30. obljetnicom GAM-a.
Jelena Lopatić (privatna fotografija)
O
GAM-u
– Za
našu gimnaziju vežu me baš sjajne uspomene, bili smo super razred, imali smo
dobre profesore, voljela sam ići u školu, što mi se danas čini najbitnijim. Malo
kada me je baš bilo frka nekog ispita, predmeta… Profesori su imali dobar
kontakt s nama. Sjećam se mnogo smijeha. Da, bilo nam je zabavno. S dijelom
kolegica iz razreda redovito se čujem. Profesori su nas zvali – galerija. Dio
njih nije više u Rijeci, dio ni u Hrvatskoj. Snašli su se svi. A stranicu GAM-a
redovito pratim na Facebooku. Čestitam na svim uspjesima, a ovim putem
pozdravljam sve bivše i sadašnje djelatnike.
O
buđenju interesa za sadašnje zanimanje
– Jao,
profesorice Ban, vi ste tome najviše kumovali. Nisam ja željela otići na
akademiju i baš studirati glumu. Ona mi je bila divan hobi tijekom srednje
škole. Sjećam se kako se profesorica Dajak iznenadila kada sam za treći predmet
za maturu odabrala kemiju. Ali onda sam se predomislila jer mi se odlazak u
Zagreb činio nemoguć i zbog nekog ludog mladenačkog lokalpatriotizma, a i
profesor Boneta bio je divan profesor filozofije i logike da me na kraju sve
odvelo na studij hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije. I sad se vraćam
k profesorici Valentin-Ban – čitanje, ljubav prema literaturi i želja da se
zagrebe dublje, ali i lakoća u tome da se pojednostave stvari – to ste mi vi,
profesorice, dali. Nakon dvije godine studiranja u Rijeci odvažila sam se otići
na ADU u Zagreb s tekstovima jednoga Prtenjače, Vidića, Večerine, s dijelom iz
naše „Hura Amerike“ s kojim smo bili na LiDraNu! I sad mi je gluma zbilja
profesija. Hvala vam na tome! (srce)
Poistovjećivanje
s književnom ili filmskom junakinjom
– Ja sam pomalo kao Petar Pan. Nisam baš čvrsto na zemlji i izmišljam vlastite Nigdjezemske. Sanjarim i uživam. Volim biti spisateljica, a i borbenost mi nije strana. Samo su moji Kapetani Kuke nekad samo u glavi, ali nekad i stvarni, pa se krokodilima vrlo veselim. 😊 A ima jedan lik koji me strašno dirnuo i vjerujem da je ima i u meni. To je Gila iz romana „Mladenka Kostonoga“ Želimira Periša.
Osobito
važne knjige
– Divno
mi je sve od Tatjane Gromače, a kada smo uprizorili njezin roman „Crnac“ u
kazalištu prije desetak godina, živjela sam ga i njezin lik kao neodvojivi dio
sebe. Narasla sam i dala mi je mudrost i zrelost i baš sam joj zahvalna na
tome.
Omiljene
književnice
– Divno
pišu Evelina Rudan, Tea Tulić, Željka Horvat Čeč, Lana Bastašić, Monika Herceg,
Olja Savičević Ivančević…
Svijet
Bekima Sejranovića
– Volim
Bekima Sejranovića i sve njegovo dok čitam, vidim toliko čisto i jako. I iako
su moje boje daleko od njegovih, vrišti mi se njegov život. Volim takve pisce –
kojima možeš ući u kožu, a oni uđu u tebe.
Roman
koji izuva iz cipela
– A u Gilu i „Mladenku Kostonogu“ sam se zaljubila. Taj me je roman izuo iz cipela.
MOHOgenijalke
