Oskarovka Ana Miculinić
Ana
Miculinić, učenica 4.1 razreda, paralelno pohađa dvije škole. Za uspjehe u Glazbenoj
školi Ivana Matetića Ronjgova Rijeka primila je Oskar znanja. Pripremila je
kratak tekst kojim će nas upoznati sa svojom glazbenom karijerom. Pri samome
kraju otkrit će nam zašto joj je knjiga „Sve zbog dugog nosa“ osobito draga.
Ana Miculinić (privatna fotografija)
Glazbom
sam se počela baviti s devet godina, kada sam krenula u glazbenu školu. Pod
vodstvom profesora Maura Šestana počela sam se sve više zanimati za violončelo
te sam svoje prvo iskustvo natjecanja stekla već s deset godina. Osmi razred
osnovne, odnosno šesti razred glazbene škole bio je prekretnica u mom
školovanju i njegovu daljnjem razvitku. U tom sam se razdoblju trebala odlučiti
između profesionalnog bavljenja sportom ili glazbom. Nakon mnogih godina
bavljenja karateom svoj sam put ipak odlučila usmjeriti prema glazbi. Nakon
prve osvojene prve nagrade na međunarodnom natjecanju htjela sam se još više
posvetiti vježbanju. Upisavši srednju glazbenu školu, shvatila sam kako volim
posvećenost i disciplinu koju od mene zahtijeva sviranje instrumenta.
Natjecanja su u meni budila motivaciju i na taj način stvarala prostor za
napredak. Redovno usavršavanje na seminarima pomaže mi u realizaciji glazbenog
programa. Seminari nude različite mogućnosti pa tako ove godine kao solist imam
čast nastupati s Komornim orkestrom Slovenske filharmonije u Ljubljani. Oskar
znanja nagrada je koja ima značajnu vrijednost za učenike i mentore te
potvrđuje da se rad i trud cijene. Izvrsna knjiga koju često povezujem sa
svojim područjem zanimanja je knjiga
„Sve zbog dugog nosa", autorice
Lilli Palmer, koja vrlo pouzdano predstavlja kako se nečiji život
uslijed velikih uspjeha mijenja iz temelja te sa sobom donosi promjene
osobnosti i karaktera. Naravno da različita iskustva mijenjaju čovjekovu
svijest, no ostati autentičan lik u svojoj vlastitoj priči postignuće je koje
treba gledati kao odraz čvrstoće i odlučnosti. Ono što bih htjela naglasiti
jest da većina ljudi još uvijek navodi talent kao glavno sredstvo pomoću kojeg
pojedinac dolazi na vrh. Talent je samo odlična predispozicija pri postizanju
određenog cilja, no ono što je zaista ključno za čovjekov uspjeh jest red, rad
i disciplina. Moja obitelj moja je najveća podrška i najviše zahvala dugujem
svojoj mami koja me svojim primjerom, prepoznavši moje ambicije, usmjerava
prema onome što jesam i što želim biti.
Ana
Miculinić
MOHOgenijalke