Bivše gamovke: Bernarda Brčić
Bernarda
Brčić bivša je gamovka koja se godinama uspješno bavi odbojkom. Igra za RC „Cannes“
i našu reprezentaciju. Rado se odazvala našemu pozivu te prisjetila bivše
razrednice Nives Poklepović i školskih dana. Navela je čitav niz zanimljivih
knjiga koje vrijedi pročitati.
Bernarda Brčić (privatna fotografija)
O
GAM-u
– Sjećanja
na GAM su mi jedna lijepa uspomena. Rado se prisjetim tog perioda života i, iskreno,
rado bih se vratila i ponovila sve ispočetka. U kontaktu sam sa svojim školskim
kolegama, zapravo smo postali još bliskiji kada smo završili srednju školu te
mogu reći da je ta grupa s kojom sam se družila za vrijeme srednje ostala moja
grupa najboljih prijatelja. Od nastavnika znam vidjeti svoju bivšu razrednicu
Poklepović ponekad dok trčim po Kantridi pa razmijenimo koju riječ, ha-ha.
O odbojci
– Odbojkom
se bavim od svoje osme godine, no upravo u srednjoj školi prešla sam iz
amaterskog u profesionalni sport te zatim s 21. godinom otišla u inozemstvo
kako bih ostvarila karijeru kakvu sam htjela. Tako da mogu reći da da, već u
školskim klupama bavila sam se onim čime se bavim, i, evo, još uvijek, 15
godina kasnije. Taj ritam treninga i utakmica i usklađivanja s obavezama u
školi znalo je biti zaista iscrpljujuće, no imala sam sreću da sam imala
odličnu razrednicu koja mi je pomagala oko dogovora s ostalim profesorima te su
profesori imali razumijevanja za mene. Još uvijek igram, trenutno igram u
Francuskoj, u gradu Cannesu, treću godinu zaredom i zaista sam zadovoljna. To
je nešto o čemu sam maštala još kao dijete tako da stvarno mogu reći da živim
svoj san.
O književnim
junakinjama i knjigama
– Jako volim čitati štiva kao što su putopisi, biografije te knjige o osobnom napretku, emocijama i svakodnevnoj psihologiji, no ponekad se tu nađe i neki roman. Knjige biram najčešće prema raspoloženju, stoga čitam sve i svašta. Zadnje što sam pročitala sva su tri dijela knjige „Povratak u Afriku“ Corinne Hoffmann te trenutno čitam „Meditacije“ Marka Aurelija. Kada bih birala jednu knjigu s čijim likom bih se mogla poistovjetiti, to bi vjerojatno bio lik Jo March iz knjige „Little Women“, ponajviše jer mislim da obje imamo tvrdoglavost kao glavnu osobinu karaktera. Knjiga za koju mogu reći da mi se baš urezala u sjećanje pomalo je morbidna, no mene je naučila da cijenim sve što imam i da se podsjetim da ne nosim sve probleme ovoga svijeta, jer postoje oni s puno, puno većim i strašnijim životnim situacijama. To je knjiga Viktora E. Frankla „Zašto se niste ubili“ koja opisuje njegovo iskustvo kao zarobljenika nacističkog logora tijekom Drugog svjetskog rata. Druga knjiga za koju mogu reći da mi je jako draga je ona Robina Sharme „Redovnik koji je prodao svoj Ferrari“, koja prati iskustvo uspješnog odvjetnika koji zbog stresa doživi srčani udar te odluči radikalno promijeniti život. Cijela knjiga ispunjena je mnoštvom mudrosti i iskustvima koje je doživio kada je, nakon srčanog udara, odlučio otići u Indiju i odreći se materijalnog bogatstva da bi radio na vlastitom boljitku i emocionalnom unaprjeđenju života. Što se tiče autora, ne mogu navesti najdražeg, jer najčešće biram knjige prema preporuci ili kratkom sažetku koji me zainteresira, a to ponekad budu sasvim različita djela potpuno različitih autora.
MOHOgenijalke
