Bivše gamovke: Vlatka Stanić
Vlatka
Stanić direktorica je hotela Bonavia, koji se nalazi u našemu susjedstvu. Od
bivše smo gamovke saznali kakva su njezina sjećanja na srednjoškolske dane,
kako turisti doživljavaju našu školu te koje autorice i autore voli čitati.
 |
| Vlatka Stanić (GAM) |
O
GAM-u
– Uz
GAM me vežu sjajne uspomene, pune druženja, lijepih trenutaka, odličnih
nastavnika te prijateljstava koja i danas traju. Rado se sjetim tih dana. Kada
bih ponovno morala birati srednju školu, vjerujem da bih svaki put odabrala
upravo GAM. Redovito pratim Facebook stranicu škole i izuzetno sam ponosna na
sve uspjehe škole i njezinih učenika!
O
turizmu
– Tijekom
srednje škole vidjela sam se prvenstveno u sociologiji i geografiji, a odabir
zanimanja došao je kasnije. Široko znanje koje smo dobili u GAM-u otvaralo nam
je mnoga vrata, no ljubav prema putovanjima i organizaciji usmjerili su me u
diplomski studij menadžmenta u turizmu u Dubrovniku, poslijediplomski studij iz
međunarodne ekonomije u Rijeci i susjedni hotel Bonaviju. Prijatelji iz škole
me dandanas zezaju da se nisam baš puno makla od školskih klupa. :)
O
suživotu turista i gamovaca
– Tada
nam je hotel bio tek susjedna zgrada u koju bismo gledali dok bismo sjedili na
prozorima pod odmorom. Danas ga gledam s neizmjernim poštovanjem. Hotel Bonavia
Plava Laguna kultni je riječki hotel s tradicijom koja seže u davnu 1876.
godinu te mi je izuzetna čast i zadovoljstvo biti na čelu takve institucije
koja već gotovo 150 godina ugošćuje posjetitelje našeg grada. Hotel je
operativan cijele godine te je suživot sa školom neobičan i simpatičan.
Generalno mislim da blizina škole pruža našim gostima doživljaj stvarnog života
u našem gradu. Školski koncerti uvijek izmame upite o tome je li u blizini
škola, a sat zbora je prekrasan intermezzo u radnome danu. Uz glazbu i
povremeni žamor tu i tamo doleti i pokoja lopta...
O
književnim i filmskim junakinjama
– Moram
priznati da se rijetko poistovjećujem s junakinjama i junacima književnih i
filmskih djela, no najdraža junakinja zasigurno mi je vještica Gila iz Periševe
„Mladenke kostonoge“, ali i neobični likovi iz filmova Tima Burtona ili Wesa
Andersona. Volim slojevite karaktere te se u ponekim crtama uvijek pronađem,
ipak gledam ih kao likove koji mi otvaraju vrata u neka nova poimanja životnih
puteva, shvaćanja i vrijednosti. S nekima se slažem, nekima pak čudim, ali
putovanja na koja me povedu su ta koja me hrane, uče, inspiriraju i čine
bogatijom.
Osobite
knjige i autori
– U
danima GAM-a najupečatljivije prizore upijala sam u djelima ruskog realizma, a
svojevrsnu protutežu tražila sam u djelima Paula Coelha. Danas su mi najdraže
stranice malih umjetničkih djela – španjolskog romana „Sjene vjetra“ Carlosa
Ruiza Zafóna, čudesne „Mladenke kostonoge“ Želimira Periša, dirljive „Male
smrti“ Ivane Sajko, ženskog klasika „Crveni šator“ Anite Diamant te
bezvremenskih „Otac Goriot“ Honoréa de Balzaca i „Mali princ“ Antoinea de Saint
Exuperyja. Tu su i jedriličarske avanture „Ocean i sam“ Šime Stipaničeva,
kultna „Tri posleratna druga“ Đorđe Balaševića te ekspedicija „Polarni san“
Davora Rostuhara, koje su me povele na najuzbudljivija putovanja. Sigurno se
tijekom godina našla i koja knjiga više, ali ove su knjige na mene ostavile
neizbrisiv trag. Jako se veselim „Strahu od kupine“ Danijele Crljen.
MOHOgenijalke
