Uspješna bivša nastavnica Ljerka Žic
Ljerka
Žic uspješna je bivša nastavnica u Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka.
Predavala je godinama Glazbenu umjetnost te od 1986. vodila školski zbor. Uz
Patriciju Nikolaus naša je jedina dobitnica prestižne Nagrade „Ivan Filipović“.
Uoči velike proslave 35. rođendana Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a
postavili smo joj pitanja o njezinu nastavničkom poslu, umirovljeničkim danima
i dragim književnim naslovima.
 |
| Ljerka Žic i školske novinarke (Tonia Čorba i Chiara Pičuljan) |
O
GAM-u i CZKUOIK-u
– Za
GAM me vežu predivne uspomene. Radila sam divan posao. Svakih deset metara
sretnem barem jednog učenika. Budući da sam ih imala šesto u smjeni, to je
razumljivo. Predavala sam jedan sat Glazbene umjetnosti tjedno u većini razreda
te vodila zbor koji je okupljao mnogo učenika. U jednom gradu kao što je Rijeka
ne možeš ne sresti bivše učenike, rado mi se javljaju. Radeći u osnovnoj školi,
stekla sam određeno iskustvo sa zborom, tako da sam prihvatila tu aktivnost.
O
zboru
– U Centru
za kadrove u obrazovanju i kulturi, preteči GAM-a, radila sam od 1986. Tada sam
osnovala zbor. Nemam loših iskustava, sve su to bila predivna druženja. Ljubav
je prema glazbi univerzalna, to se najviše vidjelo na međunarodnim natjecanjima
gdje smo susretali ljude iz cijeloga svijeta i zajedno s njima pjevali.
O
buđenju interesa za sadašnje zanimanje
– Planirala
sam se baviti znanstvenim radom, ali shvatila sam da se od toga ne može
živjeti. Zaključila sam da se trebam zaposliti. Odabrala sam školu
sasvim slučajno. Završila sam prije toga i glazbenu terapiju te radila u zagrebačkoj bolnici. Dvije su riječke škole tražile nastavnika
glazbene kulture. Predavala sam u OŠ
„Dolac“ i „Belvedere“ deset godina, imala sam i zbor, djeci je to bilo najvažnije. Jako sam zavoljela školu i s vremenom sam htjela steći novo iskustvo. Kako je bio natječaj u Centru za
kadrove u obrazovanju i kulturi, iz kojega je proizišao GAM, prijavila sam se. Nastavila sam tako raditi sa starijim uzrastom. Prošla sam cijelu vertikalu. Naime, jedno sam vrijeme predavala i na Akademiji. Uz to pisala sam i glazbene kritike, napisala nekoliko recenzija
knjiga… No, sve to, koliko su mi nastava i bavljenje djecom omogućavali.
O
omiljenim književnicima
–
Volim djela Ivice Prtenjače, čak je bio i moj učenika Ne, naravno, zbog toga,
zaista ga volim čitati. Ima poetskoga dara, koji je vidljiv čak i u romanima.
Spomenut ću neka njegova djela, „Brdo“, „Kino Sloga“... Volim trilere Jurice
Pavičića, Pavla Pavličića, zatim Miru Gavrana, Gorana Tribusona... Volim i
skandinavske trilere, Stiega Larssona i Joa Nesboa. Voljela bih da se više
ženskih autora nađe na popisu lektire. Od ženskih autora rado čitam Camillu
Läckberg i Dašu Drndić. Osobito volim pjesnikinju Vesnu Parun. Redovito odlazim
na prezentacije knjige, primjerice, svake godine posjećujem Vrisak. Čitanje mi je
nagrada navečer, poslije kućnih aktivnosti.
O
umirovljeničkim danima
– Puno
čitam, odlazim na koncerte u kazalište i Guvernerovu palaču. Volim, primjerice, jazz-koncerte.
Često prolazim pored škole i stalno gledam hoću li nekoga prepoznati. Volim
uvijek vidjeti tu mladost. Ima puno mladih kolega, ne znam kako bih se
snašla u zbornici.
Zaključak
o zanimanju i obećanje
– Nastavnički posao ne može svatko raditi, riječ je o zanimanju koje se mora voljeti. Što se programa u HKD-u povodom 30. rođendana GAM-a tiče, to je uskoro, pa sam gotovo sigurna da ću doći. Da me pitate hoću li doći druge godine, ne bih bila baš sigurna hoću li moći doći. 😊
MOHOgenijalke
